Sudska praksa u pogledu nekonvertiranih kredita u švicarskim francima

Kao što je već rečeno u našem kratkom članku o sudskoj praksi u pogledu konvertiranih kredita u švicarskim francima (dalje: CHF) kojem možete  pristupiti ovdje, krediti denominirani u CHF-u ili s valutnom klauzulom u CHF-u postali su relevantna tema u široj domaćoj javnosti u trenutku nagle aprecijacije CHF-a koja je korisnicima kredita uzrokovala skok iznosa anuiteta i posljedičnu insolventnost za mnoge od njih, a kreditorima porast iznosa neotplaćenih kredita.

Zakonodavac je potom reagirao donošenjem Zakona o potrošačkom kreditiranju (pročišćeni tekst, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 – dalje: ZPK) i Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 101/17, 128/22 – dalje u tektu: ZSPK) čime je domaće zakonodavstvo usklađeno s pravom Europske unije.

Takvom intervencijom omogućena je konverzija takvih ”problematičnih” kredita u korisnicima povoljnije
kredite denominirane u eurima (dalje: EUR) ili kredite s valutnom klauzulom u EUR-u. Kreditorima
(bankama) je time nametnuta obveza ponuditi korisnicima konverziju po zakonom propisanim uvjetima, a korisnicima ostavljena slobodna odluka o konverziji: ako korisnik ne prihvati ponudu, temeljni ugovor o kreditu ostaje na snazi (ZPK čl. 19.b, 19.c, 19.e, kao i ZSPK čl. 23.).

Međutim, što ako konverzija iz bilo kojeg razloga ne bude provedena (npr. korisnik odbije ponudu
konverzije), a utvrdi se da su određene odredbe temeljnog ugovora o kreditu pobojne (djeluju do
pobijanja i učinci koji su dotle nastali ostaju na snazi) ili ništave (proglašenjem ništavima eliminiraju svi
dotadašnji učinci i sprečava nastanak novih)? Je li čitavi temeljni ugovor nevaljan ako su nevaljane neke njegove odredbe – poput npr. odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u?

Prije izlaganja o sudskoj praksi kojim ćemo ukratko odgovoriti na ta pitanja, važno je naglasiti kako u
Republici Hrvatskoj odluke viših sudova redovito ne obvezuju niže sudove na jednako postupanje, kao i da se sudskim odlukama pravni učinci stvaraju samo za sudionike tog postupka. Utoliko je proučavanje domaće pravne prakse redovito korisno samo orijentacijski.

Međutim, budući da je ustavno i zakonski propisana uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje:
VSRH) ujednačavanja sudske prakse, odnosno osiguravanje jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. t. 1. Zakona o sudovima, pročišćeni tekst, NN 28/13,
33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske,
pročišćeni tekst, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), važno je upoznati se s njegovim stavovima.

U tom smislu, VSRH je dosad izrazio dva temeljna stava koja su relevantna za našu tematiku:

1) ništetnost odredaba temeljnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i
odredaba o valutnoj klauzuli koja je utvrđena ranijim presudama domaćih sudova ne znači nužno da
bi zato ti ugovori bili ništetni u cijelosti (VSRH Br: Gos 1/2019-36 od 4.3.2020.)
2) donošenjem presuda kojima su takve odredbe proglašene nepoštenima i ništetnima sudovi su
ispravno primjenjivali materijalno pravo (VSRH Br: Rev 2221/2018-11)

Na opisani način, VSRH je u bitnome potvrdio stavove Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) i Trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: TSRH) glede ništetnosti odredaba temeljnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredaba o valutnoj klauzuli (VTSRH broj Pž-6632/2017-10 od 10.6.2018. koja u bitnome potvrđuje presuda TSRH posl. br. P-1401/12 od 4.7.2013.).

Glede prakse županijskih sudova Republike Hrvatske, na primjeru nekolicine analiziranih presuda vidljivo je postupanje suglasno ranije izloženim stavovima VSRH (npr. ŽSZG Posl. br. 78 Gž-1971/2020-2 4.5.2021, ŽSST Posl. br: Gž-1601/2020-2 i ŽSRI Posl. br. Gž-2076/2020-6.