Ništetnost ugovora o kreditu sklopljenog u švicarskim francima

1. Opći kontekst
Kako je spomenuto u ranijim člancima “Sudska praksa u pogledu konvertiranih kredita u švicarskim francima” i “Sudska praksa u pogledu nekonvertiranih kredita u švicarskim francima”, pitanje ništetnosti ugovora o kreditu denominiranog u CHF-u došlo je u područje interesa šire domaće javnosti kad je nagla aprecijacija CHF-a uzrokovala val insolventnosti dužnika i ovrha rizičnih za njihovu egzistenciju, porast iznosa neotplaćenih kredita kod banaka i sl. Preciznije, porastom vrijednosti CHF-a u odnosu na HRK korisnicima kredita objektivno su se povećali iznosi anuiteta u mjeri koja je mnogima ugrozila egzistenciju, što je dovelo do reakcije zakonodavca izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (pročišćeni tekst, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 – dalje: ZPK) iz 2015. godine

2. Pojam ništetnosti
Institut ništetnosti definiran je odredbama čl. 322.-328. Zakona o obveznim odnosima (pročišćeni tekst, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). U bitnome, ništetnost jest oblik nevaljanosti pravnog akta (npr. ugovora) i/ili njegove odredbe uslijed koje se svi pravni učinci tog akta i/ili odredbe – bilo oni koji već jesu, bilo oni koji bi tek trebali nastupiti – anuliraju, tj. proglašavaju nepostojećima poput samog tog ništavog akta, odnosno njegove odredbe (ZOO čl. 322. st. 1. i 323. st.1.). Pritom ništetnost može biti potpuna ili djelomična ako ugovor može opstati bez ništave odredbe (čl. 324.).

Dakle, utvrdi li npr. sud ništetnost neke ugovorne odredbe, učinak takve odluke djelovat će “unatrag”
anuliranjem svih njezinih pravnih učinaka koji su već nastupjeli (lat. ex tunc), jednako kao i “unaprijed” onemogućavanjem nastupanja novih pravnih učinaka koji bi iz nje po redovitom tijeku stvari proizašli (lat. ex nunc). Utoliko će obje ugovorne stranke redovito morati jedna drugoj vratiti sve što su primile temeljem ništave ugovorne odredbe ili dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja dotične sudske odluke ako vraćanje nije moguće ili dopušteno (čl. 323. st. 1.).

Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, na nju se može pozivati svaka zainteresirana strana i
državni odvjetnik te pravo na isticanje ništetnosti ne zastarijeva (čl. 327.-328.). Također, ništavi ugovor u pravilu ne postaje valjan naknadnim otklanjanjem uzroka ništetnosti (čl. 326.).

3. Ništetnost u kontekstu ugovora o kreditu u CHF-u
Izlaganje o ništetnosti u kontekstu ugovora o kreditu u CHF-u može se podijeliti na dva pitanja: ono
potpune ništetnosti ugovora prema odredbama ZPK-a i ono ništetnosti odredaba o promjenjivoj
kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (djelomična ništetnost) utvrđena sudskim presudama temeljem
odredaba ZOO-a.

3.1. Potpuna ništetnost temeljem odredaba zakona
Potpuna ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih po neovlaštenom vjerovniku ili kreditnom
posredniku propisana je odredbama čl. 19.j ZPK:
“(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za
pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju,
ugovor je ništetan. (ZPK čl. 19.j st. 1.)
(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni
iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.” (st. 2.)
“(1) Vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, ne može pružati, odnosno posredovati pri potrošačkom
kreditiranju bez odobrenja (u nastavku teksta: odobrenje). (ZPK čl. 21. st. 1.)
(3) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo financija na rok od tri godine.” (st. 3.)

Među nešto manjim brojem konkretnih primjera iz prakse, svojom se zanimljivošću ističe presuda
Županijskog suda u Zagrebu (dalje: ŽSZG) posl. br. 54 Gž-4653/2019-2 u vezi s rješenjem Ustavnog suda RH (dalje: USRH) br. U-I-4455/2015 od 4.4.2017.

Naime USRH je u dotičnom rješenju izričito dopustio kvazi-retroaktivnu primjenu citirane odredbe
čl. 19.j ZPK o ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih po neovlaštenom vjerovniku ili kreditnom
posredniku, čime izričito kontrira odlukama poput one Županijskog suda u Bjelovaru Gž-556/2015-2 od 3.11.2016. i Županijskog suda u Varaždinu posl. br. 24 Gž-866/2018-4: tim se presudama odredba čl. 19.j ZPK nije primjenjivala na sporove koji su u trenutku stupanja na snagu izmjena ZPK-a 2015. godine i dalje bili u tijeku pa su zato tužitelji redovito odbijani u zahtjevima za proglašenje takvih ugovora o kreditu ništavima.
Suprotno tomu, dotična presuda ŽSZG-a usklađena je sa sadržajem citiranog USRH-ovog rješenja i
utoliko odstupa od dotadašnje prakse.

3.2. Djelomična ništetnost prema relevantnoj sudskoj praksi
Za pitanje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (vidi ranije članke OVDJE), tj. ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredaba o valutnoj klauzuli, relevantne su odredbe tadašnjeg Zakona o zaštiti potrošača (pročišćeni tekst, NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 – dalje: ZZP/07) i više presuda Vrhovnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH.

U tom smislu, ističemo sljedeće odredbe ZZP/07:
“(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača. (ZZP čl. 96. st. 1)”
(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu
unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je
riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (st. 2.)
(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom
ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.” (st. 4.)

Sukladno izloženim odredbama ZZP/07, Visoki trgovački sud RH (dalje: VTSRH), potvrdivši presudu
Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4.7.2013, primjenio je ZZP/07 tako da je proglasio
nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditima u CHF-u koje vezuju glavnice uz CHF, budući da
je dokazano da banke “;nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi
zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana…”. Također, VTSRH izražava stav i da su nepoštene i ništetne odredbe o jednostrano
promjenjivoj kamatnoj stopi u korist banaka budući da o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale nitisu ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o jednostranoj eventualnoj promjeni kamatne stope, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (VTSRH Pž 6632/2017-10 od 10.6.2018.).

U bitnome, Vrhovni sud RH (dalje: VSRH) dijeli izložene stavove VTSRH glede nepoštenih i zato
ništetnih odredbama o jednostrano promjenjivim redovnim kamatnim stopama u korist banaka i
odredbama takvih ugovora o kreditu kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica
(VSRH Rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.).

Nastavno, VSRH je stava da se, u skladu s čl. 326. st. 1. ZOO-a, sporazumom stranaka o konverziji
ugovora o kreditu ne otklanja ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev
2868/2018-2). Zatim, da ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom potpunu ništetnost temeljnog ugovora o kreditu te da su naknadno sklopljeni ugovori o konverziji valjani i da proizvode pravne učinke (VSRH br: Gos 1/2019-36 od 4.3.2020). Konačno, da banka u cilju otklanjanja ništetnosti odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, ne smije jednostrano odrediti kamatnu stopu višu od početno ugovorene (VSRH Rev-1172/18 od 19.3.2019.).

4. Zaključak
Na samom kraju, naglašavamo kako – za razliku od zemalja anglosaksonskog pravnog kruga – u RH odluke viših sudova načelno ne obvezuju niže sudove na jednako postupanje te da se sudskim odlukama pravni učinci stvaraju samo za sudionike tog postupka. Utoliko i proučavanje domaće pravne prakse redovito može biti samo od orijentacijske koristi.

Međutim, u kontekstu apsolutne ništetnosti ugovora o kreditu u CHF-u ipak je izuzetno važan stav USRH-a o kvazi-retroaktivnoj primjeni čl. 19.j ZPK na sve ugovorne odnose koji do stupanja na snagu dotične zakonske izmjene ZPK-a 2015. nisu bili dovršeni, s obzirom na značajnu ulogu i široke ovlasti tog tijela prema čl. 125. Ustava RH (pročišćeni tekst, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i čl. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (pročišćeni tekst, NN 99/99, 29/02, 49/02).

S druge strane, ustavno i zakonski propisana uloga VSRH je i ujednačavanje sudske prakse, odnosno
osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 20. t. 1. Zakona o
sudovima, pročišćeni tekst, NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i čl. 116. st.
1. Ustava Republike Hrvatske). Utoliko je važno naglasiti da iz citiranih presuda proizlazi kako postoji
temeljno suglasje VSRH i VTSRH o nepoštenosti i ništetnosti odredaba o jednostrano promjenjivim
redovnim kamatnim stopama u korist banaka i odredbama takvih ugovora o kreditu kojima je
ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica.