1. Opći kontekst
Pitanje statusa potrošača u predmetnom kontekstu došlo je u polje interesa šire javnosti u okviru šire teme
ugovora o kreditu u švicarskim francima (dalje: CHF). Kako je već spomenuto u našim ranijim kratkim
člancima (1) konvertirani ugovori u CHF-u, 2) nekonvertirani ugovori u CHF-u), aprecijacijom CHF-a
u odnosu na HRK kreditnim dužnicima (dalje: Korisnici) su se objektivno povećali iznosi anuiteta u mjeri koja je mnogima ugrozila egzistenciju, što je dovelo do reakcije zakonodavca izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (pročišćeni tekst, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15,
52/16, 128/22 – dalje: ZPK) iz 2015. godine kojima je Korisnicima dano pravo konverzije ugovora.
Potom su presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) i Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) su odredbe tih ugovora o kreditu kojima se glavnice vežu uz CHF i
odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u korist banaka proglašene nepoštenim i ništetnim (link: ništetnost ugovora o kreditu u CHF-u).
No, budući da su te presude donesene u tz. kolektivnom sporu, temeljem tih odluka Korisnici su dobili i
pravo na naknadu štete od banaka jer je tim presudama utvrđena njihova krivnja za takvu djelomičnu
ništetnost ugovora o kreditu.
Stoga, budući da je za odluku o nepoštenosti i ništetnosti tih odredaba ugovora o kreditu u CHF-u od
temeljne važnosti okolnost da su sudovi Korisnike smatrali potrošačima prema odredbama tadašnjeg
Zakona o zaštiti potrošača (pročišćeni tekst, NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 – dalje: ZZP/07), a njihove ugovore o kreditu u CHF-u potrošačkim ugovorima, u nastavku ćemo kratko objasniti svaki od tih pojmova. Također, budući da šteta za Korisnike može proizaći i iz potpune
ništetnosti ugovora o kreditu, u nastavku slijedi kratki osvrt i na tu temu.
2. Zakonska definicija potrošača i potrošačkih ugovora
Poredani od općih prema posebnim propisima, dotične kategorije poznaju Zakon o obveznim odnosima
(pročišćeni tekst, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), Zakon o zaštiti potrošača (NN 19/22 – dalje: ZZP/22), ZZP/07 i ZPK.
Pritom se ZOO kao opći propis (lat. lex generalis) primjenjuje podredno, odnosno samo ako posebnim
propisima poput ZZP/22, ZZP/07 i ZPK (lat. Lex specialis) nije propisano drugačije. Također, ZZP/07,
usprkos tomu što više nije na snazi, je naveden zato što su prema njegovim odredbama donesene sudske odluke bitne za naše izlaganje.
Tako je spomenutim zakonima propisano kako slijedi:
Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa ugovor… izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti… (ZOO čl. 399.a t. 1.)
Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti… (ZZP/22 čl. 4. t. 21. i ZZP/07 čl. 3. t. 9.)
Ovim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu,pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon. (ZPK čl. 1.)
Potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja… (čl. 2. st. 1. t. 1.)
Dakle, status potrošača može imati samo fizička osoba u ugovornom odnosu kojem pristupa u
neposlovnom svojstvu, de facto kao konzument proizvoda i/ili usluga. Takav ugovorni odnos između
potrošača s jedne i trgovca s druge strane naziva se potrošačkim ugovorom i također je definiran
navedenim zakonima.
Potrošački ugovor je ugovor koji sklapaju potrošač i svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u
okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja
djeluje u ime ili za račun te osobe… (ZOO čl. 399.a t.2.)
(Potrošački ugovorni odnos) Ako drukčije nije određeno, odredbe glave I. i glave III. poglavlja I.
ovoga dijela Zakona primjenjuju se na svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača,
uključujući:
1. ugovore o isporuci toplinske energije, ugovore o isporuci vode, plina i električne energije
bez obzira na to prodaju li se u ograničenom obujmu ili utvrđenoj količini ili ne
2. ugovore temeljem kojih trgovac potrošaču isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni
sadržaj koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ili digitalnu uslugu, a
potrošač ne plaća cijenu niti se obvezuje platiti cijenu, već dostavlja ili se obvezuje dostaviti
osobne podatke trgovcu, osim ako trgovac osobne podatke koje je dostavio potrošač obrađuje
isključivo u svrhu isporuke digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču
podataka ili digitalne usluge ili kako bi se trgovcu omogućilo usklađivanje s obvezama
kojima podliježe trgovac, a trgovac te podatke ne obrađuje ni u koje druge svrhe. (ZZP/22 čl.43)
Potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na
raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku
namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate,
odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je
ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome
pravnome poslu…(ZPK čl. 2. st. 1. t. 15.)
Dakle, potrošački se ugovor sklapa radi opskrbe potrošača trgovčevim proizvodima i/ili uslugama,
prilikom čega je potrošač uvijek fizička osoba koja ugovoru pristupa izvan svoje poslovne aktivnosti, a
trgovac fizička ili pravna osoba koja mu uvijek pristupa u okviru svoje poslovne aktivnosti.
3. Zakonska definicija štete i poveznica s ugovorima o kreditu u CHF-u
U bitnome, ZOO kao opći propis o šteti propisuje kako slijedi:
U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni
pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. (ZOO čl. 4.)
Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivnje! (čl. 1045. st. 1.)
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i
povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). (čl. 1046.)
Pritom, kao što je već rečeno, šteta može za Korisnika (potrošača) proizaći iz potpune ništetnosti
temeljnog ugovora o kreditu ili iz ništetnosti nekih njegovih odredaba (djelomična ništetnost).
3.1. Šteta proizašla iz ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu u CHF-u
ZZP/22 (jednako kao i ZZP/07) kao posebni propis glede spomenutih nepoštenih i ništetnih odredaba
ugorova o kreditu u CHF-u propisuje kako slijedi:
Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana
na štetu potrošača. (ZZP/07 čl. 96. st. 1, tj. ZZP/22 čl. 53 st. 1.)
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu
unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito
ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (st. 2.)
Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te
odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. (ZZP/07 čl. 99, tj. ZZP/22 čl. 56.)
Nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost
i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. (ZZP/07 čl. 102, tj. ZZP/22 čl. 59.)
Utoliko iz odredaba citiranih zakona proizlazi da je za Korisnike tj. Potrošače iz predmetnih ugovora o
kreditu u CHF-u prije svega proizašla obična imovinska šteta umanjenjem njihove imovine, budući da je
naglom aprecijacijom CHF-a u odnosu na HRK za njih došlo do proporcionalnog povećanja anuiteta.
Međutim, teoretski je moguća i imovinska šteta u vidu izmakle koristi, a možda i neimovinska šteta (npr. duševna bol zbog egzistencijalne ugroze i sl.). Također, šteta će u svakom slučaju imati izvanugovorni karakter budući da ne potječe iz povrede samog ugovora, već iz povrede zakonskog načela savjesnosti i poštenja.
Pritom o šteti možemo govoriti zato što su dotične odredbe tih ugovora o kreditu kojima se glavnice vežu uz CHF i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u korist banaka sudskim presudama proglašene nepoštenim i ništetnim. Da nisu, ne bi bilo govora o šteti u smislu ZOO-a za koju odgovaraju trgovci (ovdje banke), već o vrsti zakonitog poslovnog gubitka za Korisnika tj. Potrošača za koji isti odgovornost snosi samostalno.
Međutim, osobito je važna činjenica da je dotično stajalište sudova o nepoštenosti i ništetnosti tih
odredaba iskazano u tz. kolektivnom sporu, odnosno u parnici povodom tz. Tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava definirane Zakonom o parničnom postupku (pročišćeni tekst, SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80,36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) koji propisuje kako slijedi:
Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u
sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih
kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom
predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa
i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom,
postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne
interese i prava. (ZPP čl. 502.a st. 1.)
Interesi iz stavka 1. ovoga članka mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine,
zatim moralni, etnički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i
koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem
osobe protiv koje se tužba podnosi. (st. 2.)
Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Odatle slijedi i temelj odgovornosti banaka za štetu. Naime, proglašenjem dotičnih odredaba ugovora o
kreditu u CHF-u ništetnima prema čl. 96. st. 1. ZZP/07, sud je zapravo utvrdio i krivnju banaka
(trgovaca) za štetu time prouzročenu Korisnicima (potrošačima), budući da su povredom načela
savjesnosti i poštenja dovele do znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama na štetu Korisnika.
Stoga Korisnici – upravo zato što je spomenutom odlukom VTSRH (Pž 6632/2017-10 od 10.6.2018.)
povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a koja je potvrđena presudom VSRH-a (Rev
2221/2018-11 od 3.9.2019.), utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača nepoštenim i ništetnim
odredbama ugovora o kreditu u CHF-u od strane tuženih banaka – imaju pravo individualno sudski
potraživati naknadu štete svaki od svoje banke-suugovarateljice uz pozivanje na spomenute presude. Čak štoviše, sud pred kojim se takav odštetni postupak vodi vezan je utvrđenjima iz tih presuda kojima je utvrđena povreda kolektivnih prava potrošača.
Međutim, iako zakon navodi da se fizičke i pravne osobe za čije je interese pravomoćno utvrđena povreda mogu u individualnim tužbama za naknadu štete pozivati na te presude, u ovom će slučaju redovito samo fizičke osobe biti aktivno legitimirane za podizanje tužbe za odštetu protiv banaka kao pravnih osoba, budući da je status potrošača eksplicitno zakonski rezerviran za fizičke osobe.
3.2. Šteta proizašla iz potpune ništetnosti ugovora o kreditu u CHF-u
Potpunu ništetnost temeljnog ugovora o kreditu u CHF-u propisuje ZPK na način kako slijedi:
Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje
usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan. (ZPK čl. 19.j st. 1.)
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo financija na rok od tri godine. (ZPK čl. 21. st. 3.)
Utoliko je teoretski moguće da za potrošača nastane šteta ako nije znao niti morao znati da vjerovnik nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja pa obje stranke budu dužne vratiti sve što su primile jedna od druge temeljem takvog ništavog temeljnog ugovora o kreditu (ZOO čl. 323. st. 1.-2.) i za Korisnika odatle nastane šteta. Jednako kao i kod štete proizašle iz ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu, može se očekivati imovinska izvanugovorna šteta.
4. Zaključno o sudskoj praksi
Kako je već spomenuto, svojom važnošću za predmetnu tematiku ističu se presuda VTSRH Pž 6632/2017- 10 od 10.6.2018. i odluka VSRH Rev 2221/2018-11 od 3.9.2019. koje smo već obradili u prethodnom članku (Ništetnost ugovora o kreditu u CHF-u).
Također, s obzirom na ulogu VSRH u ujednačavanju sudske prakse, odnosno osiguravanje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 20. t. 1. Zakona o sudovima, pročišćeni
tekst, NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) konkretne primjere postupanja povodom tužbe za naknadu štete sukladno citiranim presudama o povredi kolektivnih interesa Korisnika-potrošača nalazimo u presudi br. Rev 3740/2018-7 i br. Rev 3142/2018-2.
Stoga, osim onog o postojanju temeljnog suglasja VSRH i VTSRH o nepoštenosti i ništetnosti odredaba o jednostrano promjenjivim redovnim kamatnim stopama u korist banaka i odredbama takvih
ugovora o kreditu kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, također, proizlazi i
zaključak da VSRH dosljedno poštuje citirane presude kojima je utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača, što je definitivno snažna indikacija da potrošači u analognim slučajevima ipak mogu očekivati ostvarenje zaštite svojih prava.